Sljedeći sadržaj je preveden s kineskog izvora strojnim prevođenjem bez naknadne redakture.
Prevođenje japanskog na kineski jedan je od uobičajenih izazova u prevoditeljskom radu, posebno zbog razlika u jezičnoj strukturi, kulturnoj pozadini i gramatici, što proces prevođenja čini vrlo složenim. U japanskom prijevodu postoje mnoge poteškoće s kojima se kineski prevoditelji često susreću tijekom procesa prevođenja, posebno u pogledu gramatičkih razlika, odabira vokabulara, počasnih riječi i usmenog izražavanja. Ovaj članak će detaljno istražiti te poteškoće u prevođenju i ponuditi odgovarajuća rješenja.
1. Razlike u japanskoj gramatici
Gramatičke razlike između japanskog i kineskog jezika jedna su od uobičajenih poteškoća u prevođenju. Struktura rečenice na japanskom obično je u redu „subjekt + objekt + predikat“, dok je u kineskom fleksibilnija, posebno u govornom jeziku, gdje se položaj predikatskog glagola može mijenjati ovisno o kontekstu. Osim toga, japanski koristi čestice za označavanje gramatičkih odnosa, dok kineski koristi red riječi i funkcionalne riječi (kao što su „de“, „lai“ itd.) za označavanje gramatičkih odnosa. Rješenje: Prilikom prevođenja, prvi korak je raščlaniti japanske rečenice, razumjeti gramatičke funkcije svakog dijela, a zatim napraviti razumne prilagodbe prema gramatičkim pravilima kineskog jezika. Na primjer, na japanskom se „が“ ili „は“ obično koriste kao oznake subjekta, a prilikom prevođenja subjekt se može zaključiti iz konteksta i struktura rečenice se može prilagoditi. Osim toga, uobičajene obrnute rečenice ili rečenice s izostavljenim subjektima na japanskom jeziku potrebno je dopuniti ili prepisati prema kineskim običajima.
2. Poteškoće u odabiru vokabulara
Neki japanski vokabular nema izravne odgovarajuće riječi u kineskom, što odabir vokabulara čini velikom poteškoćom pri prijevodu. Na primjer, japanska riječ „おরれ様“ nema potpuno ekvivalentnu riječ u kineskom. Iako se može prevesti kao 'naporan rad' ili 'naporno si radio', kontekst i izraz ta dva pojma nisu u potpunosti dosljedni. Rješenje: Kada naiđu na vokabular koji ne odgovara izravno, prevoditelji moraju napraviti odgovarajuće prilagodbe na temelju konteksta. Na primjer, za izraze poput 'iscrpljen' mogu se odabrati različite metode prevođenja na temelju formalnosti konteksta. Osim toga, za neki vokabular s kulturnim karakteristikama može se odabrati objašnjavajući prijevod ili se mogu koristiti dodatne rečenice s objašnjenjima kako bi se čitatelji ciljanog jezika razumjeli.
3. Prijevod časnog i poniznog jezika
Poštovanje i skromnost važne su jezične značajke japanskog jezika, dok u kineskom ne postoje slični izrazi. Stoga je prevođenje počasnih i poniznih izraza s japanskog na kineski velika poteškoća u prevođenju. U japanskom se počasni izrazi ne odražavaju samo u promjenama glagola, već i u specifičnom vokabularu i rečeničnim strukturama poput „ございます“ i „おっしいる“, koji zahtijevaju posebnu pozornost. Rješenje: Prilikom prevođenja počasnih izraza na japanski, prevoditelji moraju uzeti u obzir navike izražavanja i kulturnu pozadinu kineskog jezika. U formalnim prilikama može se odabrati korištenje počasnih izraza poput „vi“, „gui“ itd.; U kolokvijalnijim okruženjima, počasni izrazi mogu se prikladno izostaviti. Osim toga, neki se počasni izrazi na japanskom mogu prenijeti promjenama tona, poput „おっし동る“ što se može prevesti kao „reći“ i prenijeti poštovanje kroz kontekst.
4. Fenomen izostavljanja u japanskom jeziku
U japanskom se jeziku neki dijelovi rečenice često izostavljaju, posebno u govornom jeziku. Na primjer, u japanskom se subjekt „きまか?“ često izostavlja, a „きまか?“ se može prevesti kao „ići?“, ali izostavljeni dio često treba pojasniti na kineskom. Ovaj fenomen izostavljanja zahtijeva od prevoditelja da zaključe o izostavljenim dijelovima na temelju konteksta. Rješenje: Prilikom prevođenja potrebno je nadopuniti izostavljene dijelove na temelju konteksta. Na primjer, u japanskom se subjekt „きまか?“ izostavlja u govornom jeziku, ali kada se prevodi na kineski, subjekte poput „vi“ ili „mi“ treba dodati prema situaciji kako bi se osigurala cjelovitost rečenice i jasnoća izražavanja.
5. Utjecaj kulturnih razlika na prevođenje
Kulturne pozadine Japanaca i Kineza su različite, što otežava izravnu ekvivalentnost određenih izraza ili navika u prijevodu. Pogotovo kada su u pitanju običaji, tradicije i društveni bonton, prijevod može zahtijevati kulturne prilagodbe. Na primjer, na japanskom, „いただきます“ i „ごちそうさました“ nemaju potpuno ekvivalentne izraze na kineskom, stoga se prilikom prevođenja moraju uzeti u obzir kulturne razlike. Rješenje: U ovoj situaciji, prevoditelji moraju imati određenu razinu međukulturalne svijesti. Za izraze specifične za kulturu može se koristiti kulturno prilagođeni prijevod ili se može pružiti dodatni objašnjavajući prijevod kako bi se čitateljima ciljanog jezika pomoglo da razumiju. Na primjer, „いただ〚す“ može se prevesti kao „Počeo sam jesti“, dok se „っちそうした“ može prevesti kao „Hvala vam na gostoprimstvu“ uz odgovarajuće napomene ili objašnjenja.
6. Čestice raspoloženja i prilozi u japanskom jeziku
U japanskom jeziku postoji mnogo riječi raspoloženja i priloga koji se koriste za izražavanje emocija, stavova ili tona govornika. Ove modalne čestice i prilozi često nemaju izravne ekvivalentne izraze u kineskom. Na primjer, u japanskom jeziku, čestice poput „ね“, „よ“ i „かな“ nemaju potpuno iste čestice u kineskom. Rješenje: Prilikom prevođenja možete koristiti odgovarajuće riječi raspoloženja na kineskom prema potrebama konteksta. Na primjer, „ね“ se može prevesti kao „ba“ ili „desno“, a „よ“ se može prevesti kao „oh“ ili „ah“. Odabir odgovarajućih riječi raspoloženja na temelju konteksta može sačuvati ton izvornog teksta, a istovremeno učiniti prijevod prirodnijim.
7. Rješavanje dugih i složenih rečenica
Uobičajene strukture dugih i složenih rečenica u japanskom jeziku ponekad predstavljaju izazov za prevoditelje u načinu raščlanjivanja rečenica. U japanskom jeziku, složene rečenice povezuju različite dijelove rečenice pomoću čestica i veznika, dok u kineskom jeziku duge rečenice često zahtijevaju prilagodbu rečeničnih struktura kako bi se jasno izrazile. Rješenje: Složene japanske duge ili složene rečenice prevoditelji mogu raščlaniti prema njihovom značenju i pojednostaviti ih u nekoliko kraćih rečenica kako bi se prilagodili kineskim navikama izražavanja. Osim toga, treba obratiti pozornost na odnose između dijelova svake rečenice kako bi se izbjegli problemi nejasne logike ili netočnog izražavanja u prijevodu.
8. Sažetak
Prevođenje japanskog na kineski jezik je izazovan proces koji uključuje razne poteškoće poput gramatičkih razlika, odabira vokabulara, počasnih riječi i usmenog izražavanja. Dubinskom analizom ovih poteškoća u prevođenju može se otkriti da iza svake poteškoće postoje rješenja. Prevoditelji moraju imati čvrstu jezičnu osnovu, fleksibilno koristiti jezične vještine i imati međukulturalnu osjetljivost kako bi bolje dovršili prevoditeljski posao s japanskog na kineski. U procesu prevođenja na japanski, rješavanje ovih poteškoća ne samo da može poboljšati točnost i tečnost prijevoda, već i potaknuti međusobno razumijevanje i komunikaciju između dva jezika i kultura.
Vrijeme objave: 24. travnja 2025.